FeaturedHRDisleksija: Prepoznajmo probleme i naučimo kako pomoći

6 listopada, 2020by Maja Peretic0
https://www.omoguru.com/wp-content/uploads/2020/05/Omoguru-1080x600-1_dark.png

Zadnjih tjedan dana s kolegama dogovaram kako ćemo obilježiti tjedan svjesnosti o disleksiji. Razmišljajući o tome, napravila sam sama sebi malu retrospektivu toga što se u zadnjih 10 godina napravilo za osobe s disleksijom. 

Dolaskom državne mature, prepoznate su potrebe učenika s disleksijom za prilagodbom ispitnih materijala te su u Uputama za prilagodbu ispitne tehnologije na ispitima za državnu maturu (2010.) dane preporuke i za tu skupinu učenika. 2011. izašao je Test za procjenjivanje predvještina čitanja i pisanja, popularni PredČiP. Njime je logopedima dan standardizirani instrument kojim mogu procijeniti spremnost djeteta za polazak u školu tj. procijeniti njegovu jezičnu spremnost za ovladavanje čitanjem i pisanjem. Iste autorice pripremaju test za procjenjivanje vještina čitanja i pisanja koji će obuhvatiti 1. i 2. razred osnovne škole.

Sveučilište u Zagrebu je 2011. prepoznalo teškoće s kojima se u studiranju susreću studenti s disleksijom te objavilo Smjernice za izjednačavanje mogućnosti studiranja osoba s disleksijom. Smjernice sadrže i preporuke usmjerene na prilagodbe u nastavi i ispitima.

Osobe s disleksijom prepoznate su i kao osobe kojima je potrebno prilagoditi sadržaje u digitalnim formatima. Tako je na razini Europske unije donesen zakon o digitalnoj pristupačnosti. I u Hrvatskoj je ovih dana stupio na snagu zakon koji traži da sve internetske stranice javne uprave budu prilagođene i osobama s disleksijom.

Teškoće učenika s disleksijom još uvijek se ne prepoznaju

No, vratimo se na početak kada svi problemi počinju – u školu. Ako računamo da je školske godine 2018/2019 u osnovnim školama bilo 315 803 učenika (Državni zavod za statistiku), a da otprilike 10 % učenika ima disleksiju (prema Europskom udruženju za disleksiju od 9 do 12% učenika ima disleksiju) radi se o brojki od otprilike 31.500 učenika. Nije mali broj, zar ne?

Kao logoped i dalje se susrećem s učenicima koji imaju iste probleme kao i na početku mog radnog staža. Njihove teškoće se ne prepoznaju, smatra se da će “nadoć” kada krenu 5. razred ili srednju školu. Kada su i prepoznati te se krenu školovati prema redovnom programu uz individualizirane postupke, često se ne poštuju njihova prava. Ali ne zato jer su nastavnici u školama “zločesti”, nego zato što školama nedostaje educiranog kadra – logopeda te nastavnicima nedostaje ciljanih edukacija.

Drugačiju su, pružimo im šansu

Dosta je problema s kojima se susreću učenici, roditelji i nastavnici, ali ovo prilikom mislim da je važno podsjetiti se sljedećeg:

Kao što neki od nas ne znaju crtati, pjevati ili imaju problema preskakati kozlić na tjelesnom, tako je osobama s disleksijom teško čitati. Oni zbog toga nisu “glupi” ili manje vrijedni. Samo su malo drugačiji. Ti njihovi problemi s čitanjem neke od njih nisu omeli te su postali uspješni umjetnici, arhitekti ili poduzetnici. A samo oni i njihovi roditelji znaju što su sve prošli kako bi uspjeli ostvariti svoje pune potencijale.

Zato, pružimo im šansu! Prepoznajmo njihove probleme i naučimo kako im pomoći.

Jer iako malo teže čitaju svijetom šire dobar ritam 🙂

poster tjedan disleksije

Preuzmi Omoguru za smartphone i tablete:

Preuzmi Omoguru za smartphone i tablete:

https://www.omoguru.com/wp-content/uploads/2020/04/app-store-110px-1.png
https://www.omoguru.com/wp-content/uploads/2020/04/google-play-110px-1.png

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *